“Molimo vas da razmotrite još jednom svoju odluku, da odustanete bilo od prodaje ili od iznajmljivanja zgrade, samostana Sestara Ancella u Malom Lošinju koju vam je darovao/oporučno ostavio naš pokojni rođak Vittorio Craglietto i istoga vratite u namjenu za koju vam je bio i predan“
Medias je u posjedu protestnog pisma rodbine Vittoria Craglietta kojim izražavaju uznemirenost tragom saznanja da časne sestre odlaze iz samostana kojeg je lošinjski skladatelj službenicama milosrđa Ancelle darovao 1932. godine, a sve zbog glasina da će zgrada preći u ruke privatnog investitora. Kako se navodi u pismu, pokojni Vittorio Craglietto je izričito tražio da se zgrada koristi u humanitarne svrhe, odnosno da posluži kao dom za nezbrinutu djecu o kojoj bi brinule časne sestre.
“Lošinjanima obznanite istinu”
Poštujući pravo na anonimnost, na zahtjev rodbine nećemo otkrivati njihova imena. Navest ćemo tek podatak da članova rodbine ima na Lošinju i u Americi te su nas zamolili da medijski proširimo njihovu zabrinutost jer, kako kažu, pojavile su se neprovjerene informacije da iza cijele priče stoje privatni interesi. Govore nam da zbog tih sumnji kod dijela otočana vlada velika zabrinutost, a vijest nije zaobišla ni Lošinjane i prijatelje koji žive izvan Hrvatske.
“Samostan u ulici Vittorio Craglietto financiran je novcem iz humanitarnog fonda časnih sestara iz Brescie u Italiji. Tim novcem pomoglo se dograditi i opremiti sadašnji samostan kako bi isti ostao u funkciji, a jedan dio također su financirale privatne osobe. Unutra se nalazi posvećena kapelica, zbog čega je naša bojazan time veća jer bi je netko mogao ukloniti. Priče koje dolaze do nas o interesu privatne osobe da se u samostanu otvori dom za starije i nemoćne imućnijih obitelji jako su nas uznemirile“, otkrivaju nam sugovornici, dodajući kako ih prethodno iz Crkve nitko nije kontaktirao.
Do daljnjega se ništa ne mijenja?
Župnik Malog Lošinja Robert Zubović potvrdio je za Medias ispravnost navoda da se časne sestre sele na novu lokaciju. Kao razloge naveo je sve manji broj časnih sestara na Lošinju, a troškovi održavanja samostana su veliki.
“Ono što je najvažnije za našu malološinjsku župnu zajednicu jest da sestre ostaju u župi. Požrtvovno će nastaviti raditi s djecom, mladima, u Caritasu, vodit će brigu o našoj crkvi, crkvenom ruhu i molit će za sve nas. Dok svugdje po Hrvatskoj sestre zatvaraju svoje samostane, kod nas one ostaju. Nadalje vrlo je važno znati, samostan sadašnji ostaje. On se ne zatvara“, potvrđuje župnik uz zamolbu za diskrecijom.
Glavna sestra Službenica Milosrđa, s. Mariangela nam je rekla da se do daljnjega ništa ne mijenja.
“Do daljnjega se ništa ne mijenja kod sestara pa vam nemam što reći. Svi oni koji trebaju biti obaviješteni u slučaju promjena, bit će o potrebnom pravovremeno informirani“, odgovorila nam je sestra Mariangela prilikom prvog upita, dok je nakon sljedećega, do ove objave, izostao odgovor po kojem iznosu je kupljena kuća na adresi Matije Gupca za potrebe sestara Ancella.
Prema neslužbenim i javno dostupnim informacijama iz katastra, nekretnina koju je darovao Vittorio Craglietto, u istoimenoj ulici, u posjedovnom listu je označena kao vlasništvo Samostana službenica milosrđa u Malom Lošinju. Riječ je o zgradi površine 357 m2, s dvorištem površine 500 m2 i dodatnih 200 m2 oranice. Novokupljena nekretnina u ul. Matije Gupca navedena je kao vlasništvo Provincijalata službenica milosrđa u Splitu. Ista je znatno manje površine; kuća 58 m2 plus dvorište površine 17 metara kvadratnih.
Rodbina poručuje: “Odustanite od prodaje ili najma”
Mediasu je dopušteno prenošenje sadržaja pisma rođaka Vittorija Craglietta koje je poslano sestrama u Splitu na hrvatskom jeziku i sestrama u Italiji na talijanskom jeziku. Originalni zapis prenosimo u nastavku.
“Poštovane, Hvaljen Isus i Marija!
Obraćamo vam se uznemireni viješću da će zgrada koju časne sestre Ancelle koriste od svoga dolaska na otok Lošinj, nakon II. Svjetskog rata, nakon što su samostan napustile časne sestre koje su u poratnim okolnostima otišle u Italiju, a zgradu su koristile od 1932. godine. Navedeni samostan darovan je ili ostavljen u nasljeđe Službenicama milosrđa od strane našeg pokojnog rođaka, poznatoga glazbenika Vittoria Craglietta. Isti je izričito zatražio, i to je bila njegova posljednja volja, da se zgrada koju je ostavio časnim sestrama koristi u humanitarne svrhe, odnosno da ista bude dom za nezbrinutu djecu o kojoj će se časne sestre brinuti. Kasnije se dom počeo koristiti za potrebe, odnosno za zbrinjavanje starijih i nemoćnih osoba. Pred dvije ili tri godine i ta usluga je ukinuta, a časne sestre su zadržale do njene smrti samo jednu osobu o kojoj su brinule, iako su potrebe i dalje bile velike i nužne i to je bila njihova karizma.
Nažalost, na iznenađenje svih Lošinjana i rodbine pokojnog Craglietta zgradu su časne sestre počele koristiti za iznajmljivanje turistima, a sebi su kupile novu kuću. Sada smo čuli da se navedena zgrada želi prodati ili iznajmiti privatnoj osobi. Smatramo da to nije u redu, jer se ne poštuje posljednja volja darovatelja ili ostavitelja Vittoria Craglietta, jer časne sestre nisu u karizmi i službi kojom se izgrađuje Crkva i jer se u zgradi nalazi posvećena kapelica koja će tako doći pod utjecaj treće privatne fizičke osobe, što sve skupa predstavlja za nas veliko uznemirenje i šokirani smo ovakvim razvojem događanja.
Zbog svega navedenog, vjerujući u Božju providnost i u milost Gospodina Našega Isusa Krista, molimo vas da razmotrite još jednom svoju odluku, da odustanete bilo od prodaje ili od iznajmljivanja zgrade, samostana Sestara Ancella u Malom Lošinju koju vam je darovao/oporučno ostavio naš pokojni rođak Vittorio Craglietto i istoga vratite u namjenu za koju vam je bio i predan”, stoji u pismu rodbine koja sad očekuje odgovore.
Tko je bio Vittorio Craglietto?
Vittorio Craglietto, rođen 13. prosinca 1866. u Velom Lošinju, bio je istaknuti orguljaš i skladatelj, pranećak poznatoga kolekcionara umjetnina Gašpara. Njegova glazbena putanja započela je učenjem orgulja u Osoru, a već u dvanaestoj godini pratio je svoju prvu pjevanu misu u crkvi sv. Josipa u Velom Lošinju. Godine 1886. imenovan je orguljašem župne crkve Porođenja Marijina u Malom Lošinju, gdje je vjerno služio sve do svoje smrti 6. travnja 1932. Paralelno s tim angažmanom, od 1888. godine povremeno je vodio gradski puhački orkestar i sastave za mandoline.
Njegova glazbena predanost proširila se i na osnivanje crkvenog mješovitog zbora “Schola cantorum” 1900. godine, kojim je rukovodio do 1903. godine. Nakon toga je uspostavio ženski zbor istog imena koji je vodio do 1932. godine. Zbog njegovog umjetničkog rukopisa i napora, taj ženski zbor je postao visoko cijenjen vokalni sastav.
U arhivu župne crkve u Malom Lošinju sačuvane su njegove skladbe, uključujući popijevku “A Lussino” (s tekstom R. Cherconija), koja je neformalno postala himna otoka Lošinja. Također, tu su i njegova romantična polka “Aprilska večer” za dvije mandoline i glasovir te crkvena skladba “Gaudeamus omnes” za zbor i orgulje (aranžirana za zbor i puhački orkestar od strane J. Smojvera). Ime Vittorio Craglietto živi i dalje kroz ženski zbor Zajednice Talijana u Malom Lošinju, čime je ostavio neizbrisiv trag u glazbenoj povijesti tog područja (izvor: Hrvatski biografski leksikon).
https://losinjdanas.eu/2023/08/23/preokret-u-slucaju-ostavstine-v-craglietta-doznajemo-kome-je-i-zasto-ostavljena-zgrada-samostana/
