U današnje vrijeme mnogi mladi ljudi se susreću s problemom nezaposlenosti.
Nažalost, još uvijek je na otoku Lošinju prisutna sezonska zaposlenost koja je zbog novonastale situacije sa COVID-19 još više smanjena. Očekuje se zapošljavanje tek od mjeseca lipnja pa do mjeseca rujna.
Nezaposlenost i problem iseljavanja s otoka
Često se događa da pojedini mladi ljudi rade gotovo tri godine kod nekih poslodavaca i nakon toga ne dobivaju ugovore na neodređeno. Mnogi mladi se nadaju da će se zaposliti na neodređeno, da mogu stvoriti sebi osnovnu egzistenciju, a time i samostalnost. Nažalost, njihova nada i očekivanja nisu ostvarena i jedino rješenje je potražiti novi posao.
Tu se javlja problem slanjem otvorenih molbi za posao od kojih često nema nikakvog odgovora. Javljanje na natječaje isto tako postoji, no međutim potrebno je imati i malo “sreće”, da bi posao dobili. Konkurencija je velika, a posla je malo. Tu se posebno javlja problem kod visokoobrazovanih.
Glavni problemi mladih otočana jesu nezaposlenost, izoliranost te kroničan nedostatak sadržaja
U razgovoru s mladim osobama, koje su htjele ostati anonimne, iznose nam svoje stavove o nezaposlenosti mladih na otoku.
“Posao je teško naći. Mislim da je nezaposlenost osobito mladih problem na većini otoka, ne samo kod nas na Lošinju. Generalno na otoku nema mnogo radnih mjesta iz puno područja. Današnji mladi većinom odlaze studirati izvan otoka te u mnogim slučajevima ne postoji radno mjesto na otoku za njihovu struku tako da se mladi odluče za pronalazak posla u većim gradovima. Kod nas je problem i ta kultura studiranja”, govori nam sugovornik.
Smatra kako bi se mlade trebalo poticati i učiti zanatima, pa bi možda onda postojala mogućnost zaposlenja i ostanka na otoku.
“Mladi bi mogli pokretati vlastiti posao kada bi imali mogućnosti. Jedan od problema je što vladajući obećavaju radna mjesta i potiču mlade na povratak na otok nakon studija, a to se nažalost ne ostvaruje. Prednost dobivaju veze i osobe koji pripadaju nekoj političkoj stranci”, zaključuje naš sugovornik.
Slično razmišlja i naša druga sugovornica.
“Problem je što, kada pošaljem molbu dobijem odgovor ‘nemate dovoljno iskustva za to radno mjesto’, unatoč položenim državnim ispitima nakon stažiranja poslije studija. Često puta se na takve otvorene natječaje primaju ljudi bez državnog ispita. Naše ljude ne žele zaposliti i stalno nađu neke izgovore i mane. Kako da steknemo iskustvo kada nam ne daju priliku? Svi zaboravljaju da su i oni nekad bili mladi i nisu imali nikakvog iskustva, ali su dobili priliku da nauče koja se nama sada ne nudi osim odabranima”, kaže nam nezadovoljna stanovnica otoka, visokoobrazovana osoba s položenim državnim ispitom, koja je, nažalost, izgubila svaku nadu i razmišlja o napuštanju otoka.
Istražujući temu o nezaposlenosti samim time javlja se pitanje naseljenosti otoka
Kako piše portal Novilist.hr, pad broja stanovnika u skladu je sa županijskom razinom. U Primorsko-goranskoj županiji 2001. je bilo 305.505 stanovnika, a prije tri godine 296.195 stanovnika. Lošinj i Cres su u minusu po broju stanovnika. Tako je Lošinj postao najnapučeniji sa 8.116 stanovnika, iako je iz Lošinja u proteklom desetljeću otišlo 272, a iz Cresa 80 stanovnika. Po broju stanovnika posljednji je Cres s 2.879 stanovnika. Što se tiče nezaposlenosti, najveći broj ljudi bez posla je na Lošinju, njih 461 i Cres na kojem živi 128 ljudi bez zaposlenja.
Slijedom događaja koje su potresle Hrvatsku u zadnjih nekoliko mjeseci, prema pisanju portala Index.hr, možemo svjedočiti da je 25 000 ljudi ostalo bez posla, ako se ova situacija nastavi do kraja godine procijenjuje se da će preko 100 tisuća ljudi ostati bez posla. Brojke nažalost, iz dana u dan rastu. Mnogi ljudi kao što su sezonski radnici čekaju svoj posao, nemaju nikakvu naknadu niti financijsku pomoć.
Najugroženije skupine iz našeg društva još uvijek su nezaštićene.
Situacija sa COVID-19 na otoku i u Hrvatskoj
Turizam u Hrvatskoj ima značajan udio u BDP-u, tako da će negativne posljedice izgubljene sezone biti velike, pogotovo na otocima, gdje sve ovisi o tome. Ovisnost o turizmu ova epidemija COVID-19, na najdramatničiji način je pokazala ranjivost takve koncepcije privrede. Odlazak mladih visokoobrazovanih ljudi s otoka i iz Hrvatske i dalje će se nastaviti, jer razvijene zemlje i dalje će uvoziti radnu snagu, a zemlje poput naše nemaju interesa zadržati.
Povratak nekih mladih ljudi u Hrvatsku u vrijeme ove pandemije uglavnom onih koju su bili zaposleni u neformalnom sektoru, ima pozitivan efekt na potrošnju, a negativan na tekući račun platne bilance. Međutim, ako se ne promijene uvjeti zbog kojih su prvi put otišli iz Hrvatske, a ne izgleda da će promijeniti otići će opet.
Hrvatska je zemlja s velikim javnim sektorom, koja samo na hladni pogon troši 20 % BDP-a. To je uzrok previsokog preznog ošterećenja građana, poduzeća i obrtnika, sporog rasta i niskog standarda građana, a nezaposlenost mladih je glavni problem, pokazuju podaci koje je objavila Udruga poreznih obveznika Lipa (Davor Huljić i Marko Rakar – informatički stručnjaci).
Prema ekonomistu s bečkog Instituta za ekonomiju, Vladimiru Gligorov, pala je proizvodnja, proizvodnja stala, a lanac prodaje je puknuo u stotine komadića. Proći će puno vremena dok se sve približno vrati u prvobitno stanje, a preko 100 država svijeta zatražilo je pomoć međunarodnog monetarnog fonda. To govori o nevjoratnim i pogubnim razmjerima krize. Kad Vladine mjere očuvanja radnih mjesta iscure optimizam će nam dobro doći, jer suočavanje sa stvarnošću biti će bolno i kaotično.
Situacija u kojoj se nalazimo zbog epidemije koronavirusa za sve nas je nova i pred svima nama su izazovi, kako u profesionalnom tako i u osobnom životu.
A. P.
